Prošlo je već jedanaest godina, brzo, prebrzo. Ali ti si uvijek dio nas, i uvijek ćeš biti dio naših duša. Bit ćeš uvijek naš tata. Zauvijek. Sretan ti nebeski rođendan, dragi naš tata.

”Još i danas sve me na njeg’ sjeti stari šešir visi pokraj vrata i što mati znala mi je reći Bog je dao srce mu od zlata

Još i danas čujem one riječi samo dobre Bog na kraju čeka zato sine od svih mojih riječi nek’ u srcu ostane bar neka

Otiš’o je otac moj polako otiš’o je stazom što vijuga pratile ga neke stare pjesme sve do rijeke kojom teče tuga

Otiš’o je pijetli kad se bude kao da u šetnju nekud kreče otiš’o je s mirisima jutra dal’ je znao da se vratit neće

Rasulo se jutro kroz ravnicu Sve je tu, a njega nema više Tuga ušla tamburi kroz žicu I k’o da su pjesme sada tiše.”

(Krunoslav Slabinac)