Drugu poslanicu Solunjanima apostol Pavao završava ovim riječima: ”Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako pišem.” (2 Sol 3, 17) U njegovo vrijeme bilo je ljudi koji su se lažno predstavljali da su on. Zavodili su kršćane – učili su ih i vodili krivo, nisu bili autentični. Takvih ima i danas. Autentičnost je inače odraz duboke iskrenosti, besprijekorne transparentnosti i nepokolebljive istine, prema sebi i prema drugima, karakteristika koja odvaja izvanredne pojedince od ostalih. Često sudimo o nečijoj autentičnosti prema strasti i predanosti koju ima za ono što govori i radi. Međutim, to nije dovoljno. Neautentična osoba također je sposobna ustati i reći ono u što doista vjeruje. Autentični ljudi su više od toga. Oni vjeruju u ono što govore ali se i ponašaju u skladu s njihovim uvjerenjima. Ono što karakterizira autentične ljude je integritet. Oni drže svoju riječ, spremni su priznati svoje pogreške i raditi na njihovom ispravljanju, otvoreni su i iskreni u komunikaciji, i velikodušno dijele svoja iskustva. Savršeno nesavršeni – autentični. Čudesni.