Isusova iscjeljivanja i učenja – posebno njegova izjava da je on kruh života – sablažnjavali su mnoge Židove, posebno vlasti. Tijekom svoje molitve na Maslinskoj gori zasigurno je o tome razgovarao sa svojim Ocem, i pitao se hoće li njegova misija uroditi plodom. Maslinska gora bit će mjesto molitve u kojoj će naše spasenje biti na kocki i u kojoj će Isus prihvatiti nositi sve grijehe svijeta. Pred njega dovode ženu ”koja je zatečena u samom preljubu” (usp. Iv 8, 1-11). Postavljena je u sredinu kako bi je svi vidjeli u njezinoj delikatnoj, sramotnoj i moralno neprihvatljivoj situaciji. Ali nije sama. Isus je tu da je brani od mržnje i ishitrene presude, ali u početku daje dojam da je distanciran. Piše po pijesku. Time tužiteljima daje vremena da se smire i da razmisle o tome što rade. I tek kad su bili spremni čuti Njegove riječi, tek tada ustaje i kaže im: ”Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovno im daje vremena da razmisle o onome što im je rekao, nastavljajući pisati po tlu. Pozvao ih je da vide prvo sebe i stanje njihovih duša umjesto da osuđuju. Optužitelji razumiju i odlaze bez riječi. Evanđelist precizira da je žena i dalje ostala u sredini, ali ovaj put sama s Isusom. Možda zato da bi nam dao do znanja da smo za Boga uvijek u središtu njegova dobronamjernog interesa. I to u bilo kojem stanju našeg života, naše duše. Bog nas gleda strpljivo i milosrdno. On ne želi da umremo, on želi da živimo. ”Zar je meni do toga da umre bezbožnik?” (Ez 18, 23) Isus ne osuđuje, već nas poziva da promijenimo svoje srce i svoje ponašanje kako ne bismo ostali u navikama, stavovima ili postupcima koji nas vode u smrt i vrijeđaju naše dostojanstvo djece Božje. Gospodine, hvala ti za tvoje milosrdno srce, sigurno mjesto gdje možemo pronaći istinu naših duša ophrvanih grijesima, i ponekad vrlo oštrim osudama bližnjih. Pomozi nam da gledamo bližnje i sebe pogledom koji daje život, nadu i hrabrost, prema tvojim kriterijima.