”Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.” (Lk 9,43b-45) On je znao da mu je proći kroz patnju, i želio je da to njegovi učenici prihvate. Oni pak se ”bojahu upitati ga o tome”. Nije im bilo jasno zašto tako mora biti. Jednostavno, patnja i smrt njihovog Učitelja bili su izvan njihovog razumijevanja. Nisu mogli prihvatiti da njihov Učitelj, koji je činio nezamislive stvari, liječio bolesne i izgonio zloduhe, mora trpjeti i umrijeti. Željeli su da njihova zajednička priča nikada ne prestane, a Isus im daje do znanja da će prijateljstvo s Njim trajat vječno ako i oni same sebe stave na potpuno i apsolutno raspolaganje Ocu.