Ako bučimo o čudesnim Božjim djelima u našim životima, više mu za njih ne zahvaljujemo – ni za život i dobro zdravlje, ni za euharistiju i sakramente, ni za obitelj, posao i prijatelje. Bog ne voli buku. Da bismo otkrili Njegova čudesa i zahvaljivali na njima, zašutimo, jer šutnja je zlato – Bog voli nevidljivost i nečujnost. Ali Bog i dalje komunicira, i više nego ikada. Sjetimo se riječi koje je uputio Tomi: ”Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli”. (Iv 20, 24-29) Zlodusi su, nakon što je Isus ozdravio bolesnike, vikali: Ti si Sin Božji! (Lk 4,38-44) Đavoli Isusa prokazuju i kompromitiraju vičući o Njegovom identitetu. Isus im ”nije dao govoriti” nego se povlačio ”na samotna mjesta”. Vrag puno priča. Ne kaže narod uzalud: ”Dugi jezik, kratka pamet”. Ne trebaju Isusu reklame niti društvene mreže, ni bučni posrednici, ne trebaju mu priznanja ni publicitet. Isus svoja djela ostvaruje u intimi, daleko od buke. Zrenje Njegovog djela događa se u šutnji. Kada ljudi traže od njega da ostane s njima, podsjeća ih da mora ići propovijedati Radosnu vijest i drugim gradovima. On ne čini čudesa da bi ga častili i slikali, i ”zadržavali”. Njemu to smeta, za Njega je to gubljenje vremena.