S Isusom se moramo naviknuti mijenjati planove – On nas često vodi putevima koje nismo planirali. Mi volimo sigurnost, predvidivost, svoje rasporede…a Isus nas poziva na fleksibilnost srca, na osluškivanje i povjerenje. Mi bismo najradije stali na tjelesnom, makar je prolazno, a ostavili duhovno; radije bismo uzimali riječi samo u njihovom zemaljskom značenju, nego li u duhovnom. Isusove riječi: ”Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka” (Iv 8,51) diraju duboko u srce vjere. Ovdje nije riječ o izbjegavanju tjelesne smrti, jer ona nas sve čeka, nego o vječnoj smrti, o odvojenosti od Boga. Čuvati Njegovu riječ znači živjeti iz Nje – ljubiti Njega, slušati Njegov glas i vršiti volju Očevu: Njegova Riječ ”nozi je našoj svjetiljka, i svjetlo našoj stazi.” (usp. Ps 119,105) U toj svjetlosti nema smrti. Samo život. Isus mijenja naše planove da nas nauči hodati po vodi, a ne samo po ”tvrdom”. Mijenjanje planova s Njim nije gubitak, nego rast. Zato kad nešto ne ide kako smo zamislili, recimo si: ”Gospodine, vodi Ti. I kad te neću razumjeti, ići ću s Tobom.” Kad nam je srce slomljeno, On je blizu; kad više ne možemo dalje, On nas nosi; kad sve izgleda izgubljeno, On pokazuje put. Ne nudi iluziju – život bez križa, nego daje smisao svemu. U tami, Njegova riječ postaje svjetiljka. Onaj tko čuva Njegovu riječ, prebiva već sada u životu koji nema kraja.