Isuse, ti tražiš od apostola da te slijede, da idu za tobom. Tražiš od njih poslušnost, tj. da pristanu promijeniti svoje kriterije, da dopuste da im ti osvojiš srca i da im budeš najvažniji. Mi danas to doživljavamo kao napuštanje svega što jesmo i što imamo, i to nas plaši. Kako su Petar, Andrija, Jakov i Ivan mogli ostaviti sve, a da nisu postavili nijedno pitanje? To je tajanstveno za nas. Mora da ih je tvoj poziv oduševio i zarobio, zaveo ih i uzbudio. Pogled tvoje ljubavi, tvoja božanska riječ navela ih je da prihvate avanturu, i da se odvaže krenuti za tobom, u nepoznato za njih. Molimo te, Isuse, navrati ponekad i u naš kraj, da i mi čujemo: ”Učinit ću vas ribarima ljudi.” (usp. Mt 4, 18-22) I kod nas ima mladića i djevojaka koji bi rado htjeli čuti tu čarobnu riječ – slijedi me. Ne tražiš puno od nas, ne tražiš da se odreknemo svojih talenata, ni aktivnosti, ni društva, već samo da promijenimo cilj, konačnost našeg bića. Nasljedovanje uključuje odricanje, ali najviše nadilaženje onoga što jesmo, svemu našem dati novo značenje – značenje vječnosti. To su ribari shvatili i njihovi će životi biti iskorišteni za novi cilj, mnogo veći i ljepši. Isuse, ”ako imaš vremena, navrati ponekad i u naš kraj.” (Tanja Filipović)