Riječi koje odzvanjaju kroz stoljeća zvuče kao tužan i opominjujući vapaj: jedan od Dvanaestorice, pozvan, ljubljen, izabran…na kraju je postao izdajnik. Za trideset srebrenjaka. Priča o Judi nije samo tragedija jednog čovjeka - to je i poziv na budnost nama svima. Koliko puta i mi ”izdamo” Isusa - riječima, djelima ili šutnjom. Dobra je vijest da je Božje milosrđe veće od svakog grijeha - samo da mu povjerujemo i da mu se vratimo. Razlika između Petra i Jude nije u grijehu, nego u pokajanju - Petar je plakao i vratio se, a Juda to nije učinio, i znamo kako je završio. Zašto si to napravio, Judo? Isus ti je prao noge, jeo s tobom, zvao te prijateljem…i ti si ga poljupcem predao. Zašto? Zar zbog novca? Zbog razočaranja? Zbog neshvaćenih očekivanja? Možda si mislio da znaš bolje. Možda si mislio da će se sve drukčije odviti. Ali, znaš što, Judo? Tvoj najveći promašaj je što nisi vjerovao da te On i dalje voli. Isus je znao što ćeš učiniti, ali ti je ipak prao noge, i zvao te prijateljem. Ne zato što nisi pogriješio, nego zato što je znao da je ljubav jedina koja te može vratiti. Nažalost, ti nisi povjerovao toj ljubavi.