”Miomiris evanđelja” nije za osobno korištenje, već za služenje drugima. Kršćani trebaju širiti taj ”miomiris” svojim riječima i životom: dobrotom, blagošću, milosrđem, praštanjem, zauzetošću za siromašne i za one na rubu. Sveti Pavao će reći: ”Da, Kristov smo miomiris Bogu, i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju”. (2 Kor 2,15) ”Miomiris evanđelja” nije agresivan ni nametljiv – on privlači, ozdravlja, umiruje, daje nadu. Na koga mi zapravo ”mirišimo” kad ljudi provedu vrijeme s nama? Osjete li miris Krista? Ako provodimo vrijeme s Bogom, ako živimo od evanđelja, ako se hranimo molitvom i sakramentima – sigurno ćemo mirisat na Njega, kao učenici s puta u Emaus u kojima će drugi prepoznati da ”im je gorjelo srce dok im je putem govorio”. (Lk 24,32) Jedna od najpoznatijih izjava pape Franje je da pastiri trebaju ”mirisati na ovce”, bodreći time svećenike i crkvene vođe da budu bliski narodu. Uskrsnuće je miris dobrote i svetosti u svakodnevici.