U našem mentalitetu poznato je da svi ”znaju” sve, o svima i o svemu, i prave se da ne znaju. Svi mi improviziramo! Pa zašto onda jednostavno nismo iskreni jedni prema drugima? Zašto se o tome ne komunicira? To bi nas sve skupa rasteretilo. Pretvaranje, prešućivanje, laganje, a samim time i potiskivanje emocija, dovodi do društva koje je stalno pod stresom i, što je još razornije, prepuno nepovjerenja. To se čini normalno kad svi podsvjesno znamo da bar nešto sakrivamo od drugih, što god to bilo. Zato se pravimo da ništa ne znamo ili da ništa nismo čuli, a potom o tome pričamo sa strane. Svaki dan stvaramo bezbroj sudova koji se vrlo često temelje na onome što su nam drugi rekli nego na onome u što smo se sami uvjerili. I sam Albert Einstein će na tu temu reći: ”Malo je ljudi koji mogu mirno iznositi mišljenja koja se razlikuju od predrasuda njihovog društvenog okruženja. Većina ljudi nije sposobna formirati takva mišljenja.” Često nam mediji, naši najbliži, i naši prijatelji, govore što da mislimo. Pilat je bio jedan od takvih – zadovoljavao se nejasnim informacijama o Isusovoj osobi. Njegov sud se temeljio na onome što su drugi rekli. Isus je osjetio tu slabost i suočio ga s njom: ”Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?” (Iv 18, 33b-37) Pilat je izbjegavao pitanje. Njegov izgovor je bio da, budući da nije Židov, ne može znati istinu. Jednog dana će nam se suditi po tome kako smo procjenjivali druge: koliko smo bili pravedni, iskreni i istinski zabrinuti za njihovo dobro. Pilatove misli i optužbe Velikog vijeća protiv Isusa dolaze iz svijeta koji ga je već unaprijed osudio. To je svijet u kojem prave namjere ostaju skrivene, te ubijaju osobu sebičnim procjenama, postupcima i propustima. Ali Isusa ne zanima ljudsko poštovanje i položaj koji bi mogao imati ako šuti i ako se povuče. On odgovara samo Bogu. Samo apsolutno može odrediti prave vrijednosti. Prije nego što je izabran za papu, Benedikt XVI. je osudio nametanje subjektivnih osobnih vrijednosti od strane svijeta, opisujući ih kao ”diktaturu relativizma koja ne priznaje ništa kao konačno i koja zadržava samo svoj ego i svoje želje kao krajnju mjeru”. (2005.) Naš je vodič istinsko prijateljstvo s Kristom, koje zahtijeva da mu podredimo sve druge vodiče: sebe, vlastite osjećaje i sebične želje, i mišljenja drugih. ”To nas prijateljstvo otvara svemu što je dobro i daje nam kriterij za razlikovanje između istinitog i lažnog, između prijevare i istine”, kaže Benedikt XVI. Bez ovog sidra, naša slaba i pala priroda, pluta za popularnim ideologijama i mišljenjima. Pilat je slijedio ”pomodne valove”, popularne misli i trendove svoga vremena. Bio je kako su drugi htjeli, kako vjetar puše, a kršćani tako ne mogu živjeti.