U svakodnevnicu nam se često uvlači nezadovoljstvo i apatija, i govorimo si da ”tako više nema smisla”. Nezadovoljstvo nas osobito preplavljuje nakon propovijedi koje govore protiv posjedovanja materijalnih dobara. Propovjednici smatraju da nas gomilanje materijalnog uvlači u opasnost da zaboravimo Boga. Ne govore na pamet, jer je Isus također o tome govorio. Filozofija materijalizma je uvijek ateistička, u njoj nema mjesta za Boga. Često se osjećamo prljavi zbog toga, i zato nam se zna zalomiti pa kažemo ”svega nam je dosta”. Duhovnost je, s druge strane, hvaljena jer, kažu, da je ona stanje u kojemu se čovjek predaje razvoju vlastita duha kroz posvećenost Bogu, odnosno, kroz osobno traganje za odgovorima na pitanja života, smrti, odnosno - pitanja o smislu postojanja. Uče nas da je duhovno savršenije od materijalnog. Ali ne zaboravimo - materijalna i duhovna stvarnost kod čovjeka idu uvijek zajedno. Čovjek je i duhovan i materijalan. Recimo onda to ovako – lud je onaj koji se odlučuje za život bez Boga, bilo u materijalnim bilo u duhovnim stvarima, jer i jedne i druge, nažalost, možemo živjeti bez Boga.