Lako je meditirati dijelove Evanđelja koji su lijepi i koji nas nadahnjuju, ali dijelove koji pričaju o surovosti života, nitko ne voli. O progonstvima, o podjelama u našim obiteljima, o sudovima i presudama, i o ljudima koji nas mrze nitko ne voli trošiti energiju. A Evanđelje nam i o tome priča. Ono je otkrivenje Boga nama, danas, u našim trenutnim okolnostima. Evanđelje je bezvremensko. Što Krist želi reći? Da biti kršćanin i slijediti ga nužno uključuje križ i progonstvo. Kako kažu kršćanski sveci i mudraci: ”Ako nam sve u životu ide dobro, onda bismo se trebali početi brinuti.” Ako radikalno i autentično slijedimo Kristov put, doživjet ćemo progone, ljudi nas neće podnositi, neke će čak i zamrziti. Nasljedovanje Krista u njegovim zahtjevima i njegovom radikalizmu stvara probleme, izaziva podjele i sukobe, jer nas suprotstavlja duhu svijeta. S onima koji su površni u nasljedovanju, ljudi će bit zadovoljni, jer nikome neće stat ”na žulj”. Uzroci mržnje ukorijenjeni su u psihi čovjeka. William Shakespeare je u svom Hamletu napisao: ”Ima nešto trulo u državi Danskoj”. Nešto je u nama ”trulo” što nas navodi na mržnju – predrasude, strah, ego, zavist, ljubomora, netolerancija, diskriminacija, itd. Oni koji mrze ne vide vrline, njima je lakše pronaći mane. Umijeće ljubavi je ipak nadmoćnije od umijeća mržnje. Na svakom je od nas da se odluči kojim umijećem želi ovladati.