Hram je mjesto intimnosti s Bogom, mjesto mira i tišine. To je sveto mjesto gdje nema mjesta trgovini, buci i uznemirenosti. To je povlašteno mjesto susreta s našim Bogom i Stvoriteljem. Luka kaže da je ”Isus počeo izgoniti prodavače” iz hrama. (Lk 19,45-48) Nije riječ o ljutnji kao što često mislimo, radi se o strahopoštovanju prema svetosti hrama. Hram je najintimniji dio naše duše u kojem prebiva Duh Božji. Trebamo ga čuvati čistim i lijepim. Iako je bilo mjenjača i prodavača u različitim dijelovima Jeruzalema, oni koji su bili postavljeni u hramu imali su povlasticu veću od ostalih. I mi imamo posebnu povlasticu. Pazimo zato sa strahopoštovanjem na svetost našeg hrama, i na svetost duša naših bližnjih, jer one su mjesta bogoslužja, susreta s Bogom, i nisu ”špilje razbojničke”. Isusove su riječi hrana našim dušama, i voda koja daje život. On je ljubav, On je život, On je mir i izvor svega dobra. On dira naša srca svojom prisutnošću, svojim riječima, svojim pogledom, svojom dobrodošlicom, svojim milosrđem… Stoga ne čudi da su ljudi koji su ga slušali bili duboko dirnuti, ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.