Nakon što je izagnao đavla, Isus je rekao: ”Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed.” (Lk 11,15-26) Tko je taj ”jaki, dobro naoružan, koji čuva svoj stan”? Jesmo li to možda mi, Gospodine? Možemo li ”jakog čovjeka” usporediti s nama vjernicima? Naoružani smo principima, dogmama, vrlinama, dobrim društvom i možemo se osloniti na naše duhovno ”naoružanje”, biti zadovoljni darovima Gospodnjim, vjerujući da je zbog naših vrlina ”naš stan i naš posjed” dobro čuvan. Ali u tome leži i opasnost. Sveta Terezija Avilska uspoređuje duhovno putovanje kao jednu vrstu penjanja unutar dvorca, koje je podijeljeno na sedam različitih ”odmorišta”, koje nas postupno približavaju rezidenciji Kralja. O ljudima na ”trećem odmorištu” (to bi bili mi ”samouvjereni”) ona ovako piše: ”Među tim ljudima koji su dostigli takvo stanje duhovnog života, nakon što su nekoliko godina živjeli u miru i pravednosti, iznutra i izvana, do točke da se moglo reći da su ”pobijedili svijet”, upoznala sam velik broj onih koji su, kad ih je Bog počeo iskušavati prilično lakim stvarima, pali u takvu tjeskobu i skučenost srca, da sam potpuno zanijemila i počela sam se jako bojati za njih. Zapravo, nije bilo načina da im se da bilo kakav savjet jer su vjerovali, budući da su dugo ispovijedali vrlinu, da su sposobni poučavati druge.” Mi bismo mogli reći da su bili oholi. Ne umišljajmo si da smo dovoljno ”jaki”. Samo je u Bogu naša sigurnost. On je gospodar našeg srca.