Mladi njemački profesor po imenu Josef Ratzinger hrvao se s problemom Kristovog ”silaska nad pakao” u ljeto 1967., objašnjavajući ga svojim studentima u nizu predavanja. Ova razmišljanja sabrana su u slavnu knjigu ”Uvod u kršćanstvo”, koja je dostupna na hrvatskom jeziku u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Otajstvo Velike subote jedno je od najdubljih i najšutljivijih trenutaka kršćanske vjere. To je otajstvo ”napuštenosti” koju Isus proživljava na križu u onom vapaju: ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”. Ratzinger tumači da je Bog u toj ”tamnoj tišini”, najbliži čovjeku – ne riječima, ne čudima, nego svojom prisutnošću u samoj smrti. Profesor Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI.), će u svojoj teološkoj misli, posebnu pažnju posvetiti upravo toj ”tišini, šutnji Boga”, toj ”Božjoj odsutnosti”, koja nije negacija nade, nego njezin temelj. ”Upravo tu”, kaže Ratzinger, ”događa se najveći čin Božje solidarnosti s čovjekom.” Velika subota nas uči da Bog ne odgovara uvijek i odmah, ali da njegova šutnja nije odsutnost. Ona je ”trud Božjeg odgovora”, put prema Uskrsu. ”U toj tišini počinje rađanje novog života”, kaže Ratzinger. To je otajstvo kršćanske nade: da ni smrt, ni šutnja, ni tama - nisu konačne. Zapravo, ”tek kada ga doživimo Boga kao ‘tišinu’, možemo se nadati da ćemo čuti njegov govor. Bog nije samo”, kako kaže Ratzinger, ”razumljiva riječ koja nam dolazi, već i tiho, nedostupno, neshvaćeno i neshvatljivo tlo koje nam izmiče”. Kristov silazak u smrt znači da ni najdublje tamne dubine ljudske patnje i samoće nisu više bez Boga. Za Ratzingera je uskrsnuće potvrda da je Ljubav jača od smrti. Isus nije ušao u smrt kao poraženi, nego kao pobjednik. Uskrsnuće pokazuje da je njegova smrt bila čin ljubavi, a ne poraz sile. “Krist (sâm) zakoračio je kroz vrata naše konačne samoće, u svojoj muci sišao je u ponor naše napuštenosti. Tamo gdje do nas više ne može doprijeti nikakav glas, tamo je On. Pakao je time prevladan, jer postoji život usred smrti, jer ljubav prebiva u njoj.” I zato, kad mislimo da smo preduboko pali, da je prekasno, da smo preslabi – sjetimo se: Krist je već bio tamo. I nije došao tamo ostati, nego da nas izvede van, na slobodu.