Tužnog li farizeja – prima u svoj dom Sina Božjega, Boga stvoritelja i svoga spasitelja, a brine se je l’ oprao ruke. (Lk 11,37-41) Kakav ponor između njegovih briga i veličine Onoga koji je pred njim. Zbog sitnica zaboravlja hvaliti Boga. Sitničavi smo, jer nismo svjesni koliko smo bogati i blagoslovljeni. I zato sa svećenikom u predslovlju molimo (molitva prije kanona): ”Uistinu, dostojno je i pravedno, pravo i spasonosno, svagda i svagdje zahvaljivati tebi, Oče sveti, po tvom ljubljenom Sinu Isusu Kristu, Riječi tvojoj po kojoj si sve stvorio” Za mir u duši napišimo na komad papira ono za što smo Bogu zahvalni i zalijepimo si te ‘podsjetnike’ na ogledalo da ih čitamo svakog dana. Zahvalnost nam pomaže da srca ”naklonimo” u smjeru Boga. Željeti više je sasvim u redu, ali cijeniti ono što imamo je neophodno.