Marija je sjela kod Isusovih nogu i sve joj je u životu krenulo nabolje. ”Izabrala je bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10,42) Ne skriva se iza sitnica i nebitnih stvari, iza aktivnosti, velikih i malih. Izabrala je bolji dio – usredotočila se na Božju ljubav i sjela do nogu Isusovih. Za nju se tada sve promijenilo. Kako je to uspjela? Kako je uspjela pronaći duševnu snagu da sjedne blizu Isusa? Na isti način na koji i mi danas to možemo – sa željom da budemo blizu Gospodinu i slušamo ga u molitvi. ”Molitva nije slanje svetih dimnih signala nekom dalekom božanstvu. Molitva nije čarobni kamen koji protrljamo kad trebamo nadnaravnu pomoć. Molitva nije govor, recitacija ili bezglavo brbljanje, već razuman, iskren i ispunjavajući razgovor s Bogom kao voljenim i poštovanim Prijateljem.” (Edwin Gallagher) Ako na Boga gledamo kao na nekog dosadnog župnika (oprostite na usporedbi), nećemo uživati u molitvi s Njim. Ako Boga vidimo kao čistunskog naredbodavca koji postavlja previsoke zahtjeve, i kažnjava kad ih ne možemo dostići, mrzit ćemo molitvu. Ali ako prihvatimo da Bog poznaje naše slabosti i razumije naše poteškoće; ako prihvatimo da je Njegova zapovijed da budemo sveti također i obećanje da će nas On učiniti svetima, onda ćemo u njoj uživati. Gospodine, nauči nas moliti.