Farizeji su često odlučivali pogubiti Isusa, a On im se uglavnom znao maknuti s puta. (Mt 12,14-21) Gospodin se ne nameće. Kad ga odbijemo, odlazi, da bi se kasnije vratio i ponudio nam drugu priliku. Na drugačiji način. Uporan je, ali ne maltretira. Prisutan je, ali ne iritira. Povlačenjem se bori protiv naše tvrdokornosti. Miče se da nam dade vremena, i da se posveti drugima. Ide tamo gdje će njegova poruka urodit plodom. Vratit će se On, ali u svoje vrijeme. Takvim stavom učinio je više, nego da se svađao i raspravljao. Istina, znao je on biti i vrlo oštar, i upuštao se u rasprave, ali ubrzo je uvidio da to ne funkcionira i odlučio da je bolje da se makne. Nakon njegove smrti i uskrsnuća, njegovi učenici će nastaviti propovijedati, i mnogi će se od tih istih farizeja tada obratiti. Ne gnječi natučene trske, i ne gasi stijenj koji tinja. Strpljivo i pažljivo ulaže u naš životni plamen. I u najmanjem On vidi mogućnost da jednog dana postane plamteći oganj.