Zakej nosi svu težinu pogleda i mišljenja ljudi oko sebe: nitko ga ne gleda niti izgovara njegovo ime. Nitko ne želi imati posla s njim. Ljudi ko ljudi - imaju različita mišljenja, različite navike i različite poglede na svijet. Postoje oni koji se usredotočuju na najsporednije detalje života; drugi su više zainteresirani za ono što drugi rade ili posjeduju; konačno, postoje i oni čije se ”oči pasu” samo da bi izrekle sud ukorijenjen na izgledu, itd. Sasvim je jasno da se ne možemo dopasti svima, isto kao što se ni nama ne dopadaju svi, bez obzira rekli mi to naglas ili ne. To što se nekome ne dopada naš stil oblačenja, boja glasa, način šminkanja, frizura, naši postupci ili bilo što drugo, ne bi nas trebalo smetati. Ne zaboravimo da su u pitanju samo mišljenja, a mišljenja su različita. Ne smijemo zanemariti da je Zakej ”pokušavao vidjeti tko je Isus”. Nije ni pomišljao da bi ga Isus trebao primijetiti, a kamoli ući u njegovu kuću. Znao je dobro kakvim ga ljudi drže. Ali Isus ga primjećuje, zato jer je jednostavno takav – ne obazire se na uobičajena mišljenja ni ponašanja ljudi, posebno ne na ona koja su isključiva i negativna, koja čovjeka ”zatvaraju” u tamnicu prije suđenja. Gospodin dopušta da ga se vidi i vidi sve i svakoga. Njegov nas pogled podsjeća na naše dostojanstvo i daje nam snage i hrabrosti da neprestano tražimo njegovo lice, da mu se pokažemo i damo da nas gleda. Isus uživa u onome koga vidi. Vjerujem da je u djetinjstvu gradio kućice u krošnjama drveća. To je jedna važna crta njegove duhovnosti. Nemojmo se dati razočarati od ljudi koji ne vide dalje od vlastitog nosa, koji su zatvorenog pogleda na svijet i ne vide pred sobom ništa drugo osim ono što im društvo i mediji serviraju.